TIJELO U DOBA TRAJNE POLITIČNOSTI
Premijerno izvedeno u lipnju 2011. godine, u Teatro Viriato u Viseu (Portugal) i Zagrebačkom plesnom centru u okviru Tjedna suvremenog plesa.
Trajanje: 25 minuta
“Moje tijelo nije u mojem vlasništvu.
Svoje tijelo koristim, hranim, kroz njega doživljavam svijet. Moje tijelo mi u svakom smislu omogućuje percepciju okoline. Kada ne bih bila utjelovljena, ne bi mi bilo moguće čitati svijet oko sebe – to nešto oko mene bi bila amorfna masa nečeg što ne bi bilo moguće niti detektirati niti definirati. Moje tijelo je stoga nužan preduvjet za definiciju svijeta. Pa ipak, koliko god utjelovljenje bilo ključno za moju egzistenciju – moje tijelo nije u mojem vlasništvu. Ono je pod stalnom navigacijom i opresijom protokola, arhitekture, prostornih struktura, drugih tijela, obrazovanja, socijalnih kodova, fizičkog, ekonomskog i emocionalnog preživljavanja, boli; s vremena na vrijeme, moje tijelo je pod opresijom i samoga sebe.
Ako tijelo nije u mojem vlasništvu to znači da ga dijelim s nekim drugim instancama, da neke druge instance polažu i egzekutiraju pravo da ga koriste; da ga usmjeravaju, da ga kontroliraju te da ga strukturiraju u područje odgovornosti.
Ova fantazija razmišlja o tezi u kojoj je izvedbeni koreografski rad moguće mjesto ponovnog uspostavljanja primarnog vlasništva nad tijelom. Mjesto gdje u privremenom vremensko-prostornom okviru tijelo ponovno može biti u potpunosti pripadajuće vlastito. Te u kojem može uspostaviti susret s drugim tijelima koja su također privremeno vlastita, kako bismo (iako još uvijek opterećeni socijalnim kodovima) eventualno uspjeli uspostaviti neku drugu vrstu transfera jedni prema drugima, neku drugu vrstu humanističke pretpostavke, stvarajući neko drugo zajedničko polje od onoga koje je represivno upisano u svijet oko nas.“
Marjana KrajačKoncept, koreografija i izvedba: Marjana Krajač
Fotografija u sceni: Gordana Obradović-Dragišić
Suradnja: João Fiadeiro
Oblikovanje svjetla: Duško Richtermoc
Oblikovanje grafičkih materijala: Valentina Toth
Realizirano kroz Hrvatski institut za pokret i ples, Tjedan suvremenog plesa, Zagrebački plesni centar, Teatro Viriato Viseu Portugal, RE.AL Lisabon, u okviru projekta W-Est_Where.
Realizirano uz podršku Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba te Ministarstva kulture RH.
“Solo Marjane Krajač Kratka fantazija o ponovnom uspostavljanju vlasništva nad tijelom nastao u sklopu međunarodnoga projekta W-est_Where također promišlja mehanizme kontrole kojima upravlja zajednica, ideološke silnice, kolektivna memorija, normativni obrasci prihvatljivaa ponašanja ili kako god tu instanciju kontrole označili, preuzimajući pravo raspolaganja tijelom pojedinca. Autoričina je osnovna preokupacija kako razvlašteno tijelo oteti zagrljaju fizičkoga i mentalnog prostora zajednice da bi odgovornost nad tijelom ponovno preuzeo fizički vlasnik toga tijela. Osloboditi tijelo svih očekivanja, vlastitih i tuđih, očistiti ga od svega naučenog i naslijeđenog, pronaći okvir u kojemu bi tijelo barem nakratko bilo autentično svoje. Rad dijelom pretresa lanjske prosvjede u zagrebačkoj Varšavskoj ulici protiv neovlaštena prisvajanja javnoga prostora za privatne interese, poveznice nalazeći u premještanju tijela s ulice u policijska vozila. Potpuno opušten pokret Marjane Krajač u težnji postizanja nekog nultog stanja sa što nižom razinom akumuliranih informacija pokušava artikulirati novi, neobilježeni prostor za tijelo u stalnoj reizgradnji. “
Ivana Slunjski, Vijenac
“Bez ustručavanja pred dramatičnom i konfliktnom situacijom, povratkom na scenu, čime trenutkom fizičke odsutnosti sjajno definira metafizičku prisutnost, uspravnim postavljanjem pred scenografiju i gledatelja, umjetnica obrazlaže konačnu, simplificiranu umjetničku i moralnu pobjedu. Intimno i odmjereno, bez patetike i histerije, kritika očito neuređenog društvenog i ekonomskog sistema za rezultat ima pobunjeno tijelo, koje će slobodno prakticirati estetiku slobode kroz angažiranu umjetnosti.”
Marko Jablan, Kulisa.eu