OSJETLJIVI PLESOVI

Ovo istovremeno složeno i fragilno razmatranje o prirodi plesa, obimna je, a opet minimalistička plesna sesija između pokreta, zvuka i prostora. U izvedbi pet plesnih umjetnica, ovaj vas plesni rad poziva da s njim provedete vrijeme, ulazeći postepeno u slojeve njegove teksture.

U takvom plesnom zahvatu, ples je ujedno i sama priroda plesa – Spinoza će to nazvati natura naturata, gdje modusi i stanja supstancije mogu potražiti svoj uzrok samo u sebi samima. Da bi ples osjetio sam sebe on dakle mora iskustveno proći kroz sebe samog. Iz toga proizlazi da nešto izvan iskustvenog horizonta plesa može biti samo projekcija o njegovoj funkciji ali nikako on sam. U tom okviru interesa, rad postavlja relevantna pitanja i otvara prostor zajedničkog razmatranja o metafizičkim obavezama i dodanim značenjima tijela u kretanju. Ono što naseljava sam plesni događaj postaje dio njegovog postanka; zvuk koji je nosioc prostorne teksture, arhitektonski prostor koji je struktura vremena, gestualnost tijela koja je arhaični podsjetnik na njegovu biološku organizaciju – sve to postaje tkivo samog plesa prodirući u njegove najefemernije slojeve.

Odmičući se od kratkotrajnih efekata gledanoga ovaj rad poziva na elastičnost vremenskog i doživljajnog pojma o izvedbi. VARIJACIJE O OSJETNOM strukturiraju ovaj rad kao iskustvo zajednice i iskustvo grupe, u svakom slučaju nešto što prolazimo i gledanjem dijelimo s drugima. Taj drugi, koji je ujedno i ogledalo onoga što nastaje, postaje bitan za razumijevanje plesa kao umjetnosti transfera. Transfer kroz drugog te trenje o drugog postaje ona površina u kojoj ples može konstruirati neki tip sjećanja na sebe samog. U tom smislu je taj drugi ujedno i svjedok i sudionik.

Uz izvedbe je dostupna i knjižica s recentnim tekstom francuskog filozofa Jacquesa Rancièrea pod nazivom “Trenutak plesa”. Autor je osobno ustupio manuskript za prijevod na hrvatski jezik uz poziv za daljnji razgovor o temi.

Predstavu zaokružuje specifična klavirska durational skladba Dennisa Johnsona "November", komponirana 1959., koja je bila nedostupna više od pedeset godina, a koju je tek nedavno pijanist R. Andrew Lee uspio rekonstruirati sa stare kazete i skica glazbenog manuskripta.

U listopadu 2015. godine izvođačkom ansamblu predstave VARIJACIJE O OSJETNOM dodijeljena je Godišnja nagrada strukovnih organizacija suvremenog plesa RH za najbolju kolektivnu izvedbu.

“Izolacija u vremenu i prostoru u koje vas je uronila ova plesna predstava tjera vas da percipirate sve njihove tragove dugoročne, kratkoročne, trenutne – izvedbene uz "otkucaje" kompozicije Dennisa Johnsona “November” koji izvrsno srasta s njezinim pokretnim i prostornim aspektima.
I dok ste zaokupljeni tim njegovim prostornim "curenjima", koncentracija vas pomiče iz tog meditativnog momenta na sami plesni aspekt tjerajući vas da se izmaknete iz stalnih zamki progresivnog shvaćanje dramaturgije koje se postavlja kao neko nulto stanje iz kojeg se stalno morate pomicati i izmicati. Bez obzira što se Varijacije o osjetnom mogu podijeliti na tri dijela koji su signalizirani i samim tjelesnim, koreografskim i auditivnim signalima – ona ne funkcionira kao progres rasplesavanja koje počinje ur-slobodom i improvizacijom u prvom "činu" da bi se proširilo na kušanje i zgušnjavanje tijela u drugom i onda se dovelo do mehanicizma pokreta u trećem činu. Razvojni princip iz kojeg se ne možete maknuti i kojeg je teško ne upisati – po meni je uspješno nadvladan nečime što više gledam kao fazne prijelaze "plesnih supstanci" tj. plesnog fizisa. Isparavanje, sublimacija i kondenzacija plesne tvarnosti, ne nužno tim redom. “

Mario Kikaš, Kulturpunkt.hr

"Naglašeno osviještenim trajanjem i rastezanjem izvedbenog vremena, što je potencirano durational skladbom ‘November’ Dennisa Johnsona, Marjana Krajač omogućuje gledatelju ples njegove vlastite osjetilnosti i koncentracije na gledano. Ukidanjem tradicionalne dramaturgije, Krajač osvještava gledateljevu vlastitu unutarnju dramaturgiju. Pritom nudi i jedan oblik izlaza u vidu programske knjižice koja sadrži tekst francuskog filozofa Jacquesa Rancièrea ‘Trenutak plesa’ kojeg gledatelj ima vremena iščitavati i o njemu promišljati za vrijeme trajanja izvedbe. Rancière između ostalog piše: „Trenutak (plesa) nije samo odsječak vremena, nego i kretnja izazvana određenom ravnotežom – ili neravnotežom – između utegā na vagi. Rečeno mojim jezikom, određenom preraspodjelom osjetilnog: preraspodjelom odnosa između onoga što tijela čine i načina na koje se to činjenje opaža.“ … 
‘Varijacije o osjetnom’ dakle dosljedno promišljaju ples kao nešto čemu je trajanje, odnosno vrijeme jedan od bitnih poetičkih alata, a kinestetička osjetilna veza između plesača i promatrača temeljni element komunikacije. Po svemu je dakle riječ o nastavku istraživanja započetog nagrađivanom ‘Koreografskom fantazijom br. 1’, koje je jednako radikalno, intrigantno i lijepo. "

Jelena Mihelčić, Plesnascena.hr