URGENTNE FANTAZIJE: ono što je u neprestanom dolasku

URGENTNE FANTAZIJE
Da li se možemo baviti povjerenjem u nadolazeće: u smislu onog što izravno nadolazi u pokretu tu ispred nas, kao i onog nadolazećeg u najširoj percepcijskoj skali koja ne obuhvaća samo buduća desetljeća i stoljeća nego i dalje, milijune godina i eone vremena?

U dugim plesnim sesijama, nakon što tijelo prođe slojeve različitih obrazaca, različitih upisanih sekvenci, limitiranih opsega i kompulzivnih reakcija, ono što polako izranja je povjerenje u nedefinirano nadolazeće. To interpretativno otvoreno nadolazeće stabilizira povjerenje u ono još neupisano, ono još neutemeljeno, ono još neprepoznato. Radi se povjerenju koje stvara prostor pokreta kao prostor zajedničkog razmišljanja o svijetu.

Pojedinačno tijelo, s obzirom na vlastito određenje spram cjeline, jest u stanju cjelinu obuhvatiti pojmovno te je re-kreirati. To stvaranje kroz fragmente budućeg, kroz ono tek oblikovano i nestabilno, ono je što ples može ponuditi razumijevanju smisla o svijetu. Nadolazeći pokret, to nešto osjetljivo za svaku moguću invaziju, može biti samo fantazija o mogućem.

Fantazija, od starogrčke riječi φαντάζω (phantázō, “činim vidljivim”) i φαίνω (phaínō, “svijetlim”) usmjerena je k naporu kreiranja nečega što nije sasvim ovdje. Njezina elaboracija sastoji se u akumulaciji detalja, dubini u vremenu i referencijalnosti na povijesnost protoka ljudskog vremena. U tom trokutu povjerenja, fragilnog nadolazećeg i onoga što je fantazija osvijetlila, sadržan je zalog ove koreografske cjeline.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 2

Premijerno izvedeno u rujnu 2015. godine u Domu HDLU u Zagrebu.
Trajanje: 56 minuta

U izvedbi šest plesnih umjetnica; Filipe Bavčević, Lane Hosni, Irene Mikec, Sare Piljek, Katarine Rilović i Mije Zalukar, KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 2 bavi se formom kao vibrantnim mjestom, razinama oblika, razinama materijalnosti forme i njene autonomije. Nastajući u slojevima, ovaj rad uzima kontinuitet kao svoje najstabilnije introvertirano mjesto.

U prvoj instanci ovaj se rad može čitati kao koreografija za kraj vremena; guste naslage forme i oblika koje se sažimaju u izvedbenom događaju otvaraju svojevrsni vremenski ponor u kojem se mračna kompaktnost izvedbene tenzije opire samo putem daha. Rijetki susreti, raspon različitih tenzija, zvukovni imperativi, oblikuju ovaj izvedbeni rad kao pogled prema još nedosegnutom tehnološkom horizontu.

U drugoj instanci rad se bavi pitanjem razlikovnog: u smislu da ono što se čitljivo pojavljuje može biti referentno samo putem kratkog uvida u trenutnu razlikovnu matricu koja je u konstantnoj promjeni. Utoliko je ishodište jednako tako privremeno, kao i privremeni razlikovni zaključak. Na kraju, dah se zaustavlja negdje, u bilo kojoj točki on može biti mišljen kao zadnji.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 2 drugi je rad iz plesne serije koja je otvorila cijelo jedno polje razmatranja koreografskog prilazeći plesu kao poetskoj, intuitivno-političkoj i strukturalnoj praksi. Ponirući u samu srž koreografske ekspertize, osvjetljući ono što je primarno koreografsko, odnosno primarno plesno, u odnosu na sve ostalo izvedbeno, serija koreografskih fantazija zaziva povjerenje i uvjerenje u esencu plesnog medija, tamo gdje je on najfragilniji, tamo gdje je on s onu stranu bilo čega što ga još dodatno naseljava, a ne proizlazi iz njega samog.

Prvi rad u seriji, KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 1, u 2014. godini nagrađen je s dvije nagrade: Nagradom hrvatskog glumišta za izuzetno koreografsko dostignuće i Godišnjom nagradom Udruge plesnih umjetnika Hrvatske za koreografiju.

Autor, koreograf, koncept: Marjana Krajač

Izvedba: Filipa Bavčević, Lana Hosni, Irena Mikec, Katarina Rilović, Sara Piljek i Mia Zalukar

Glazba: Zeitkratzer & Carsten Nicolai “Electronics”

Suradnja na projektu: Irena Tomašić

Fotografija: Iva Korenčić-Čabo

Oblikovanje grafičkih materijala: Valentina Toth

Asistencija tonske tehnike: Miroslav Piškulić i Jasmin Klarić

Tehnički direktor projekta: Duško Richtermoc

Tehnička asistencija: Leonardo Krakić

Komunikacija: Anita Klapan

Produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij

Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova. Projekt je nastao u suradnji s Hrvatskim institutom za pokret i ples, u sklopu programa rezidencije Zagrebačkog plesnog centra i u suradnji s Domom HDLU u Zagrebu.

Zahvaljujemo Zagrebačkom kazalištu mladih – ZKM i Pogonu Jedinstvo.

OSVRTI

“Koreografska fantazija br. 2 u prvi plan stavlja formu, oblike koji su se svjesno ili nesvjesno ukotvili u tijelu, ili kojima plesačko tijelo teži. Ideja koja se, čini se, nastoji elaborirati je nemogućnost fiksacije oblika, njihova nestalnost, ideja točke koja je zapravo mrlja ili vibracija. Plesačice kao da se vraćaju nekom zaboravljenom ili opsesivnom pokretu i iznova ga proživljavaju. Prepoznaju se u tome različiti ostaci primjerice iz klasičnog baleta, poneki arabesque, relevé, jeté i mnogi drugi oblici nepoznatog izvora koji se kontinuirano pojavljuju i nestaju. Za razliku od plesa uvjetno rečeno oslobođenog ideologije u prethodne dvije predstave, ovdje je pokret njima inficiran, i prepušta se tim utjecajima. Plesačice su međusobno iznimno povezane, u međusobnoj refleksiji, prostorno se zgušnjavaju, usporavaju, dodiruju i kao grupa uobličuju, pa opet razilaze i ubrzavaju, raspršuju i razjedinjuju. Dok je u prijašnjim radovima uočljiva bila različita konstitucija izvođačica, ovdje su neizbježno naglašene upravo tehnike upisane u tijelo. Lana Hosni i Katarina Rilović plijene fokusom, preciznošću i kontrolom pokreta. Irena Mikec i Mia Zalukar opuštenije su i zaigranije. Izvrsna izvedba svih šest kao kolektiva, nosi predstavu.”

Jelena Mihelčić, Plesnascena.hr

"U trenutku kad se učestalo pokušava odgovoriti što je suvremeni ples, koji su mu dosezi, značenje i granice, čini se važnim istaknuti tri predstave koje se bave upravo ontološkim pitanjima plesa. Nadovezujući se na ideju o autentičnome pokretu, pokretu koji je rasterećen viškova upisivanja raznih obrazaca kretanja, razrađivanoj u Koreografskoj fantaziji br. 1Koreografska fantazija br. 2 Marjane Krajač pomiče se prema formalnijim oblicima, i na razini pokreta i na razini prostornih formacija plesačica (Lana Hosni, Irena Mikec, Katarina Rilović, Filipa Bavčević, Sara Piljek), dopuštajući da se čista forma, davno naučen i usvojen pokret ispliva i otjelotvori u novom kontekstu, dok se izvođačice nose s naslagama asocijacija koje izranjaju za vrijeme izvođenja." 

Ivana Slunjski, Vijenac

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 1

Premijerno izvedeno u studenom 2013. godine u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
Trajanje: 55 minuta

U formi plesne izvedbe za pet plesnih umjetnica rad se bavi koreografijom u formi niza fragmenata koji raščlanjuju njene manifestacije, oblike i simptome. On je istovremeno izvedba, studija, zapis u vremenu i prostoru, koji promatra koreografsku pojavnost u njenoj prvobitnoj datosti.

Organizacija kretanja u koreografiju može biti vanjska ili unutarnja ili oboje. Da bi bilo koji pokret mogao biti izveden, prvobitni uvjet je unutarnja organizacija tjelesnog obrasca koji se manifestira na vanjskoj površini tijela. Taj prvobitni pokret, primum mobile, osnova je svih tipova kretanja. U sljedećim različitim fazama manifestacije pokreta kreira se niz prostorno-tjelesno-vremenskih poligona koji reguliraju, organiziraju i bilježe nizove pokreta organiziranih u nešto što nazivamo koreografijom. Vanjska koreografija prema istim principima preuzima vidljive manifestacije pokreta i organizira ih u veće, vidljivije sklopove.

U zadnjoj instanci kretanje tijela je dio većeg neprekidnog gibanja objekata, elemenata i pojava, sve do onih obrazaca koje možemo samo djelomično percipirati ili pretpostaviti samo neke fragmente njihovih ritmova.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 1 početak je koreografske serije koja se bavi isključivo pokretom i njegovim ontološkim simptomima. Serija ponire u samu srž koreografske ekspertize osvjetljući ono što je primarno koreografsko, odnosno primarno plesno, u odnosu na sve ostalo, izvedbeno.
Serija koreografskih fantazija zaziva povjerenje i uvjerenje u esencu plesnog medija, tamo gdje je on najfragilniji, tamo gdje je on s onu stranu bilo čega što ga još dodatno naseljava, a ne proizlazi iz njega samog.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 1 u 2014. godini nagrađena je s dvije nagrade: Nagradom hrvatskog glumišta za izuzetno koreografsko dostignuće i Godišnjom nagradom Udruge plesnih umjetnika Hrvatske za koreografiju.

Autor, koreograf, koncept: Marjana Krajač

Izvedba: Lana Hosni, Mia Zalukar, Irena Mikec, Katarina Rilović, Irena Tomašić

Suradnja na projektu: Hrvoje Hiršl

Oblikovanje kostima: Link/Ogi Antunac & Zoran Mrvoš

Oblikovanje materijala: Valentina Toth

Tonska tehnika: Miroslav Piškulić

Tehnički direktor projekta: Duško Richtermoc

Tehnička asistencija: Leonardo Krakić

Komunikacija: Anita Klapan

Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, a nastao je u suradnji s Umjetničkim paviljonom u Zagrebu, Hrvatskim institutom za pokret i ples, Zagrebačkim plesnim centrom i plesnim centrom Tanzfabrik / Uferstudios u Berlinu.

OSVRTI

“Pet izvođačica Koreografske fantazije br. 1 Marjane Krajač, pet je mladih plesačica nimalo eteričnih nego naprotiv konkretnih tijela, školovanih suvremenim plesnim tehnikama, angažiranih i koncentriranih podjednako za cijeloga trajanja predstave, izloženih pogledu i blizinom svog scenskog prilaska publici i scenskim svjetlom koje otkriva njihovu kožu, kosu, tkanje kostima. Svih pet – Lana Hosni, Nika Lilek, Irena Mikec, Katarina Rilović i Irena Tomašić – vrlo senzibilno, predano i uvjerljivo slijede koreografsku poetiku Marjane Krajač koja ne želi izvana upisati način i strukturu njihova kretanja, a time i izvanjska, nametnuta gestualna značenja u predstavu, nego jasno i izravno izlaže svoj program traganja za onim što idealizirano zovemo neposrednim, prvobitnim plesom. Tom zadatku hvatanja makar titraja čistog plesa Marjana Krajač prilazi sa sviješću već iskusne suvremenoplesne umjetnice o riziku u koji se upušta i inicira svoju koreografsku misao kroz tijela plesačica koje nisu u punom smislu dovršenih i afirmiranih plesnih tijela te naglašava njihovu težinu i merleau-pontyjevsko meso. Koreografska fantazija br. 1 sofisticirana je sanjarija o krhkostima i snagama prekarnog, ali slobodnog plesanja.”

Katja Šimunić, Kulisa.eu

“Dvostrukim procesom, od izvanjskoga prema unutarnjem i ponovno iz unutarnjega prema vanjskom, Koreografska fantazija odbija biti proizvodom spremnim za konzumaciju, uvelike polažući na kooperativnost i perceptivnu sposobnost gledatelja koji imaginacijom i na temelju vlastita iskustva mora pokrenuti prevrednovanje postojećih kategorija.”

Ivana Slunjski, Vijenac

“Političnost ove predstave stoji u njenoj odlučnosti da koreografski prostor ne gradi radi želje za dokazom, nego radi želje za materijalizacijom konstantnog prostora koji će, dogovorom na iskustvenoj bazi, omogućiti osjet politike u kojoj vlada horizontalna nehijerarhija. Ovaj prostor je provokativan; on u svom trajanju i svojoj nenametljivosti dopušta gledatelju da putuje iz intelektualnog u osjetilno, iz osjetilnog u zamišljeno, iz zamišljenog u smisleno, linearno i narativno.”

Pavle Heidler, Zarez