URGENTNE FANTAZIJE: ono što je u neprestanom dolasku

URGENTNE FANTAZIJE

Da li se možemo baviti povjerenjem u nadolazeće: u smislu onog što izravno nadolazi u pokretu tu ispred nas, kao i onog nadolazećeg u najširoj percepcijskoj skali koja ne obuhvaća samo buduća desetljeća i stoljeća nego i dalje, milijune godina i eone vremena?

U dugim plesnim sesijama, nakon što tijelo prođe slojeve različitih obrazaca, različitih upisanih sekvenci, limitiranih opsega i kompulzivnih reakcija, ono što polako izranja je povjerenje u nedefinirano nadolazeće. To interpretativno otvoreno nadolazeće stabilizira povjerenje u ono još neupisano, ono još neutemeljeno, ono još neprepoznato. Radi se povjerenju koje stvara prostor pokreta kao prostor zajedničkog razmišljanja o svijetu.

Pojedinačno tijelo, s obzirom na vlastito određenje spram cjeline, jest u stanju cjelinu obuhvatiti pojmovno te je re-kreirati. To stvaranje kroz fragmente budućeg, kroz ono tek oblikovano i nestabilno, ono je što ples može ponuditi razumijevanju smisla o svijetu. Nadolazeći pokret, to nešto osjetljivo za svaku moguću invaziju, može biti samo fantazija o mogućem.

Fantazija, od starogrčke riječi φαντάζω (phantázō, “činim vidljivim”) i φαίνω (phaínō, “svijetlim”) usmjerena je k naporu kreiranja nečega što nije sasvim ovdje. Njezina elaboracija sastoji se u akumulaciji detalja, dubini u vremenu i referencijalnosti na povijesnost protoka ljudskog vremena. U tom trokutu povjerenja, fragilnog nadolazećeg i onoga što je fantazija osvijetlila, sadržan je zalog ove koreografske cjeline.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 5: arhitekture vremena
Premijerno izvedeno u lipnju 2020. godine. Trajanje 155 minuta.
Izvedbe za kameru, plesni studio i zvuk grada: 23. – 27. lipnja 2020.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 5 je posljednji rad u ovom ciklusu. Serija radova koja je započela 2013. godine KOREOGRAFSKOM FANTAZIJOM BR. 1 sustavno se tijekom osmogodišnjeg istraživanja posvetila razmatranju pojma, ideje i metodologije koreografije te njenih izvedbeno-ontoloških simptoma, istražujući poluge plesa kao afirmativnu proizvodnju memorije. Serija je u međuvremenu nagrađena s nekoliko nagrada, između ostalog nagradom Hrvatskog glumišta za izuzetno koreografsko postignuće te Godišnjom nagradom strukovnih Udruga plesnih umjetnika Hrvatske za koreografiju.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 5: arhitekture vremena, u izvedbi četiri plesne umjetnice; Anne Javoran, Sare Piljek, Nastasje Štefanić i Ane Vnučec, uz suradnju dramaturginje i autorice Zee Hartmann, istraživačko bilježenje procesa plesne kritičarke Ivane Slunjski te suradnju vizualnih umjetnika Tjaše Kalkan i Matije Kralja, nastajala je u digitalnom i fizičkom prostoru između Zagreba, Berlina i američkog Columbusa, tijekom svibnja i lipnja 2020. godine u vrijeme globalne pandemije virusa Covid-19. Prigrlivši ograničenja globalne zdravstvene krize kao strukturu, neizvjesnost kao algoritam, kontingenciju kao namjeru, a umjetnički proces kao prostor solidarnosti, koreografski pogled, vrijeme i materijalnost organizirani su drugačije.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 5: arhitekture vremena slijedi sugestiju Jean-Paul Sartrea koja kaže da je tkivo vremena evidentno organizirana struktura ali i da vrijeme nagriza i troši; razdvaja; bježi. Gilles Deleuze na sličan način govori o ravnomjernoj podjeli vremena preko fenomena simetrije i ponavljanja, razlikujući ponavljanje kadencom i ponavljanje ritmom. Ponavljanje kadencom pri tome opisuje kao izokronijsko i ponovno pojavljivanje identičnih elemenata, a ponavljanje ritmom kao svojevrsnu refleksiju nesamjerljivosti između metrički ekvivalentnih perioda prostora. Posljednje, golo, materijalno ponavljanje je ponavljanje Istoga, a pojavljuje se samo u smislu da je unutar njega prikriveno drugo ponavljanje, konstituirajući ga i konstituirajući samog sebe u prikrivanju sebe.

Arhitekture vremena su stoga mišljene kao laboratorij asinhronog vremena i deponij disperziranog prostora. U dvosatnoj izvedbi za kameru, plesni studio i zvuk grada, KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 5 inzistira na događaju plesa kao sjecištu i ishodištu biopolitika koje na različite načine reorganiziraju uvjetovanosti i prisutnosti tijela. No upravo to i takvo vrijeme; posredovano i raskomadano, odgođeno i fragmentirano, multiplicira i konstruira drugačije vidove prostornosti i materijalnosti: raspršene arhitekture, trajanja mašine, ponovljenog pogleda.

Autorica i koreografkinja: Marjana Krajač

Izvedba: Anna Javoran, Sara Piljek, Nastasja Štefanić, Ana Vnučec

Videografija: Matija Kralj

Fotografije: Tjaša Kalkan

Suradnja na projektu: Zee Hartmann

Istraživačko bilježenje procesa: Ivana Slunjski

Dokumentacija: Tjaša Kalkan, Matija Kralj

Grafičko oblikovanje: Valentina Toth

Tehnički direktor: Duško Richtermoc, Marino Frankola

Tehnička asistencija: Leonardo Krakić

Komunikacije: Anita Klapan

Produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij

Realizirano u rezidenciji Zagrebačkog plesnog centra te u suradnji umjetničke organizacije Sodaberg koreografski laboratorij. Projekt je realiziran uz podršku Odsjeka plesa pri The Ohio State University (Columbus, OH). Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 4: pas de deux
Premijerno izvedeno u srpnju 2019. godine, na specifičnoj lokaciji u donjem dijelu grada Zagreba. Trajanje: 60 minuta
KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 4 sljedeći je rad u nagrađivanoj seriji radova (Nagrada Hrvatskog glumišta za izuzetno koreografsko postignuće i Godišnja nagrada Strukovne Udruge plesnih umjetnika Hrvatske za koreografiju) koja produbljuje polje razmatranja koreografije i njenih izvedbeno-ontoloških simptoma, a koja želi istražiti poluge plesa kao afirmativnu proizvodnju memorije.

U izvedbi dvoje i petoro plesnih umjetnika_ca; Sare Piljek & Marina Lemića te Marine Brajdić, Maje Jakuš-Mejarec, Ive Katarinčić, Nike Sarajlija i Dore Sarikaye, KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 4: pas de deux, istražuje ples u dvoje i njegove kontingencije. U kompleksnom arhitekturalnom okolišu donjeg dijela grada, izvedba integrira implikacije materijalnosti strukture pokreta, a rad objedinjuje specifični glazbeni komad skladatelja Alvina Luciera, pod nazivom Music on a Long Thin Wire.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 4: pas de deux,razmišlja o prostoru plesa kao susretu materijalnih, strukturnih i vremenskih elemenata koji u horizontalnoj ravni nose zalog moderne, potvrđujući i dekonstruirajući njenu povijest. Različiti elementi zvuka, plohe i oblika susreću se uvijek iznova, pokušavajući formulirati ideje iz kojih učimo nešto o karakteru i teksturi okoliša koje nas na različitim razinama okružuje i formatira.

Music on a Long Thin Wire je komad koji je Alvin Lucier osmislio 1977. godine, a nastao je kao eksperiment u okviru nastave glazbene akustike koju je vodio, razapevši kratku metalnu žicu preko laboratorijskog stola. Fasciniran rezultatom koji je demonstracija proizvela, Lucier nastavlja razmišljati o različitim mogućnostima ovog eksperimenta da bi nakon nekoliko tjedana osmislio prenosivi instrument čija se duljina mogla prilagođavati različitim prostorima.

U ideji direktnog materijala kao finalnog umjetničkog okoliša, prepoznali smo središnju polugu ovog koreografskog istraživanja, a široka paleta analognih zvukovnih oscilacija zaokružuje ovaj rad kao mjesto razmišljanja o kontingencijama čiste, neposredovane materijalne strukture.

Autorica i koreografkinja: Marjana Krajač

Izvedba: Sara Piljek & Marin Lemić

Izvedba: Marina Brajdić, Maja Jakuš-Mejarec, Iva Katarinčić, Nika Sarajlija, Dora Sarikaya

Glazba: Alvin Lucier

Fotografije: Tjaša Kalkan, Matija Kralj

Dokumentacija: Tjaša Kalkan, Matija Kralj

Grafičko oblikovanje: Valentina Toth

Tehnički direktor: Duško Richtermoc

Tehnička asistencija: Leonardo Krakić

Komunikacije: Anita Klapan

Produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij

Realizirano u suradnji Zagrebačkog plesnog centra i umjetničke organizacije Sodaberg koreografski laboratorij. Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba. Prostorna podrška: BCI – Business Center International Zagreb – Javna garaža & Loquor d.o.o. Zagreb.

Zahvale: Normela Krešić-Vrkljan, Adrijana Barbarić-Pevek, Maroje Mrduljaš, Aleida Viduka, Ivana Pinjušić-Bužančić.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 3
Premijerno izvedeno u svibnju 2018. godine u bijelom studiju Zagrebačkog plesnog centra. Trajanje: 60 minuta
KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 3 sljedeći je rad u nagrađivanoj seriji radova (Nagrada Hrvatskog glumišta za izuzetno koreografsko postignuće i Godišnja nagrada Strukovne Udruge plesnih umjetnika Hrvatske za koreografiju) koja produbljuje polje razmatranja koreografije i njenih izvedbeno-ontoloških simptoma, a koja želi istražiti poluge plesa kao afirmativnu proizvodnju memorije koja omogućuje da kodove forme čitamo kao artikulaciju estetskih ideja i njihovih dosega, pa i njihovih transformacija ili rekontekstualizacija.

U izvedbi pet plesnih umjetnika; Filipa Bavčević, Marin Lemić, Silvia Marchig, Sara Piljek, Nastasja Štefanić, a s radnim podnaslovom Otvoreni procesi, KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 3 razmatra plesnu izvedbu kao širi umjetnički zahvat. Važno pitanje koje je ova iteracija serije otvorila jest kako ostati lojalan procesnosti plesa i njegovog gradiva te na koji način etablirati postavke historijske moderne u samoj namjeri plesnog rada. Strpljivim istraživanjem pojedinačnih slojeva, Otvoreni procesi prije svega su razmotrili plesni rad u dubinu, otvarajući nove optike u ovom kontinuiranom istraživanju koreografskog.

U glazbenoj instanci, u postavu plesnog studija, koreografija susreće Sonate i interludije za preparirani klavir skladatelja Johna Cagea, u srazu elemenata unutarnje i vanjske arhitekture. Cage je rad na ovom ciklusu započeo u veljači 1946. godine, a kasnije je napisao da ga je skladao “svirajući klavir, slušajući razlike i donoseći odluke”. Na nekoliko mjesta ponudio je i poetsku metaforu za proces, uspoređujući ga sa skupljanjem školjki u šetnji plažom. Koreografska potka operira sa cjelinom ciklusa, uzimajući pojedine sonate kao mogućnost nečujnosti no koje zadržavaju svoje originalno trajanje. U tom smislu nečujne komade čujemo u svojevrsnoj unutrašnjosti, ostavljajući mogućnost i otvarajući prostor za one koje će sljedeće u nizu dospjeti u zvuk. U procesnom smislu, glazba se koreografiji pridružuje kao autonomni parametar, materijalizirajući svoje simptome u istoj ravni s arhitekturom prostora i pokreta. Susret koreografije sa Sonatama i interludijima je tada susret u trećem prostoru, događaj razmjene, strukturni sentient, hod po rubu.

Autorica i koreografkinja: Marjana Krajač

Izvedba: Filipa Bavčević, Marin Lemić, Silvia Marchig, Sara Piljek, Nastasja Štefanić

Glazba: John Cage “Sonate i interludiji za preparirani klavir”

Dokumentacija: Tjaša Kalkan

Grafičko oblikovanje: Valentina Toth

Obrada zvuka: Višeslav Laboš

Suradnja na projektu: Nemanja Čađo, Kristina Legin

Oblikovanje svjetla: Marino Frankola

Tehnička asistencija: Leonardo Krakić

Tehnički direktor: Duško Richtermoc

Komunikacije: Anita Klapan

Produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij

Realizirano u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom te uz istraživanje Norveške kazališne akademije Sveučilišta Østfold, Fredrikstad. Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

OSVRTI
“KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 3 nedavno predstavljena u Zagrebačkom plesnom centru treći je mogući odgovor autorice Marjane Krajač velikim temama koje je zaokupljaju: što je koreografija? Kome je koreografija namijenjena? Gdje je ples unutar koreografije? Ima li plesa bez fantazije? Kakve su prirode konstelacije odnosa plesača unutar jedne apstraktne materije što suvremeni ples uvijek jest?… Izvođači redom izvrsni plesni umjetnici: Filipa Bavčević, Marin Lemić, Silvia Marchig, Sara Piljek i Nastasja Štefanić izvrsno legitimiraju autoričinu ideju. Sinergija različitih iskustava, emocionalnih i tjelesnih postura od ove je predstave napravila jedan mali meditativni biser koji nas poziva na koncentraciju, disciplinu oka, uma i tijela, slaveći avangardnu fantazmagoričnost.” Srđan Sandić,  Globus
“Koreografska građa, svedena je na nekoliko temeljnih elemenata, koje plesači tijekom jednosatne izvedbe variraju, rastvaraju, re-konfiguriraju, uspostavljaju u odnose jedni s drugima i s prostorom. Ti elementi, kao što je otvaranje nogu u prekriženu poziciju – baletnu 5., ispružene ruke s otvorenim dlanovima, snažni izbačaji nogu i skokovi, redom zahtjevni plesački elementi, obavijeni su izuzetnom senzitivnošću kojom ih plesači iznose u prostor i vrijeme. … “Koreografska fantazija br. 3″ snažno je gledateljsko iskustvo u koje se ulazi iz vreve radnog dana, a koje se odvija u radnom plesačkom prostoru, kao izuzetno jaki vizualni i kinetički prijenos.”  Iva Nerina Sibila, Plesnascena.hr
KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 2
Premijerno izvedeno u rujnu 2015. godine u Domu HDLU u Zagrebu. Trajanje: 56 minuta
U izvedbi šest plesnih umjetnica; Filipe Bavčević, Lane Hosni, Irene Mikec, Sare Piljek, Katarine Rilović i Mije Zalukar, KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 2 bavi se formom kao vibrantnim mjestom, razinama oblika, razinama materijalnosti forme i njene autonomije. Nastajući u slojevima, ovaj rad uzima kontinuitet kao svoje najstabilnije introvertirano mjesto.

U prvoj instanci ovaj se rad može čitati kao koreografija za kraj vremena; guste naslage forme i oblika koje se sažimaju u izvedbenom događaju otvaraju svojevrsni vremenski ponor u kojem se mračna kompaktnost izvedbene tenzije opire samo putem daha. Rijetki susreti, raspon različitih tenzija, zvukovni imperativi, oblikuju ovaj izvedbeni rad kao pogled prema još nedosegnutom tehnološkom horizontu.

U drugoj instanci rad se bavi pitanjem razlikovnog: u smislu da ono što se čitljivo pojavljuje može biti referentno samo putem kratkog uvida u trenutnu razlikovnu matricu koja je u konstantnoj promjeni. Utoliko je ishodište jednako tako privremeno, kao i privremeni razlikovni zaključak. Na kraju, dah se zaustavlja negdje, u bilo kojoj točki on može biti mišljen kao zadnji.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 2 drugi je rad iz plesne serije koja je otvorila cijelo jedno polje razmatranja koreografskog prilazeći plesu kao poetskoj, intuitivno-političkoj i strukturalnoj praksi. Ponirući u samu srž koreografske ekspertize, osvjetljući ono što je primarno koreografsko, odnosno primarno plesno, u odnosu na sve ostalo izvedbeno, serija koreografskih fantazija zaziva povjerenje i uvjerenje u esencu plesnog medija, tamo gdje je on najfragilniji, tamo gdje je on s onu stranu bilo čega što ga još dodatno naseljava, a ne proizlazi iz njega samog.

Prvi rad u seriji, KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 1, u 2014. godini nagrađen je s dvije nagrade: Nagradom hrvatskog glumišta za izuzetno koreografsko dostignuće i Godišnjom nagradom Udruge plesnih umjetnika Hrvatske za koreografiju.

Autor, koreograf, koncept: Marjana Krajač

Izvedba: Filipa Bavčević, Lana Hosni, Irena Mikec, Katarina Rilović, Sara Piljek i Mia Zalukar

Glazba: Zeitkratzer & Carsten Nicolai “Electronics”

Suradnja na projektu: Irena Tomašić

Fotografija: Iva Korenčić-Čabo

Oblikovanje grafičkih materijala: Valentina Toth

Asistencija tonske tehnike: Miroslav Piškulić i Jasmin Klarić

Tehnički direktor projekta: Duško Richtermoc

Tehnička asistencija: Leonardo Krakić

Komunikacija: Anita Klapan

Produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij

Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova. Projekt je nastao u suradnji s Hrvatskim institutom za pokret i ples, u sklopu programa rezidencije Zagrebačkog plesnog centra i u suradnji s Domom HDLU u Zagrebu.

Zahvaljujemo Zagrebačkom kazalištu mladih – ZKM i Pogonu Jedinstvo.

OSVRTI
“Koreografska fantazija br. 2 u prvi plan stavlja formu, oblike koji su se svjesno ili nesvjesno ukotvili u tijelu, ili kojima plesačko tijelo teži. Ideja koja se, čini se, nastoji elaborirati je nemogućnost fiksacije oblika, njihova nestalnost, ideja točke koja je zapravo mrlja ili vibracija. Plesačice kao da se vraćaju nekom zaboravljenom ili opsesivnom pokretu i iznova ga proživljavaju. Prepoznaju se u tome različiti ostaci primjerice iz klasičnog baleta, poneki arabesque, relevé, jeté i mnogi drugi oblici nepoznatog izvora koji se kontinuirano pojavljuju i nestaju. Za razliku od plesa uvjetno rečeno oslobođenog ideologije u prethodne dvije predstave, ovdje je pokret njima inficiran, i prepušta se tim utjecajima. Plesačice su međusobno iznimno povezane, u međusobnoj refleksiji, prostorno se zgušnjavaju, usporavaju, dodiruju i kao grupa uobličuju, pa opet razilaze i ubrzavaju, raspršuju i razjedinjuju. Dok je u prijašnjim radovima uočljiva bila različita konstitucija izvođačica, ovdje su neizbježno naglašene upravo tehnike upisane u tijelo. Lana Hosni i Katarina Rilović plijene fokusom, preciznošću i kontrolom pokreta. Irena Mikec i Mia Zalukar opuštenije su i zaigranije. Izvrsna izvedba svih šest kao kolektiva, nosi predstavu.”
Jelena Mihelčić, Plesnascena.hr

“U trenutku kad se učestalo pokušava odgovoriti što je suvremeni ples, koji su mu dosezi, značenje i granice, čini se važnim istaknuti tri predstave koje se bave upravo ontološkim pitanjima plesa. Nadovezujući se na ideju o autentičnome pokretu, pokretu koji je rasterećen viškova upisivanja raznih obrazaca kretanja, razrađivanoj u Koreografskoj fantaziji br. 1Koreografska fantazija br. 2 Marjane Krajač pomiče se prema formalnijim oblicima, i na razini pokreta i na razini prostornih formacija plesačica (Lana Hosni, Irena Mikec, Katarina Rilović, Filipa Bavčević, Sara Piljek), dopuštajući da se čista forma, davno naučen i usvojen pokret ispliva i otjelotvori u novom kontekstu, dok se izvođačice nose s naslagama asocijacija koje izranjaju za vrijeme izvođenja.” 
Vijenac
KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 1
Premijerno izvedeno u studenom 2013. godine u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Trajanje: 55 minuta
U formi plesne izvedbe za pet plesnih umjetnica rad se bavi koreografijom u formi niza fragmenata koji raščlanjuju njene manifestacije, oblike i simptome. On je istovremeno izvedba, studija, zapis u vremenu i prostoru, koji promatra koreografsku pojavnost u njenoj prvobitnoj datosti.

Organizacija kretanja u koreografiju može biti vanjska ili unutarnja ili oboje. Da bi bilo koji pokret mogao biti izveden, prvobitni uvjet je unutarnja organizacija tjelesnog obrasca koji se manifestira na vanjskoj površini tijela. Taj prvobitni pokret, primum mobile, osnova je svih tipova kretanja. U sljedećim različitim fazama manifestacije pokreta kreira se niz prostorno-tjelesno-vremenskih poligona koji reguliraju, organiziraju i bilježe nizove pokreta organiziranih u nešto što nazivamo koreografijom. Vanjska koreografija prema istim principima preuzima vidljive manifestacije pokreta i organizira ih u veće, vidljivije sklopove.

U zadnjoj instanci kretanje tijela je dio većeg neprekidnog gibanja objekata, elemenata i pojava, sve do onih obrazaca koje možemo samo djelomično percipirati ili pretpostaviti samo neke fragmente njihovih ritmova.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 1 početak je koreografske serije koja se bavi isključivo pokretom i njegovim ontološkim simptomima. Serija ponire u samu srž koreografske ekspertize osvjetljući ono što je primarno koreografsko, odnosno primarno plesno, u odnosu na sve ostalo, izvedbeno. Serija koreografskih fantazija zaziva povjerenje i uvjerenje u esencu plesnog medija, tamo gdje je on najfragilniji, tamo gdje je on s onu stranu bilo čega što ga još dodatno naseljava, a ne proizlazi iz njega samog.

KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 1 u 2014. godini nagrađena je s dvije nagrade: Nagradom hrvatskog glumišta za izuzetno koreografsko dostignuće i Godišnjom nagradom Udruge plesnih umjetnika Hrvatske za koreografiju.

Autor, koreograf, koncept: Marjana Krajač

Izvedba: Lana Hosni, Mia Zalukar, Irena Mikec, Katarina Rilović, Irena Tomašić

Suradnja na projektu: Hrvoje Hiršl

Oblikovanje kostima: Link/Ogi Antunac & Zoran Mrvoš

Oblikovanje materijala: Valentina Toth

Tonska tehnika: Miroslav Piškulić

Tehnički direktor projekta: Duško Richtermoc

Tehnička asistencija: Leonardo Krakić

Komunikacija: Anita Klapan

Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, a nastao je u suradnji s Umjetničkim paviljonom u Zagrebu, Hrvatskim institutom za pokret i ples, Zagrebačkim plesnim centrom i plesnim centrom Tanzfabrik / Uferstudios u Berlinu.

OSVRTI
“Pet izvođačica Koreografske fantazije br. 1 Marjane Krajač, pet je mladih plesačica nimalo eteričnih nego naprotiv konkretnih tijela, školovanih suvremenim plesnim tehnikama, angažiranih i koncentriranih podjednako za cijeloga trajanja predstave, izloženih pogledu i blizinom svog scenskog prilaska publici i scenskim svjetlom koje otkriva njihovu kožu, kosu, tkanje kostima. Svih pet – Lana Hosni, Nika Lilek, Irena Mikec, Katarina Rilović i Irena Tomašić – vrlo senzibilno, predano i uvjerljivo slijede koreografsku poetiku Marjane Krajač koja ne želi izvana upisati način i strukturu njihova kretanja, a time i izvanjska, nametnuta gestualna značenja u predstavu, nego jasno i izravno izlaže svoj program traganja za onim što idealizirano zovemo neposrednim, prvobitnim plesom. Tom zadatku hvatanja makar titraja čistog plesa Marjana Krajač prilazi sa sviješću već iskusne suvremenoplesne umjetnice o riziku u koji se upušta i inicira svoju koreografsku misao kroz tijela plesačica koje nisu u punom smislu dovršenih i afirmiranih plesnih tijela te naglašava njihovu težinu i merleau-pontyjevsko meso. Koreografska fantazija br. 1 sofisticirana je sanjarija o krhkostima i snagama prekarnog, ali slobodnog plesanja.”
Katja Šimunić, Kulisa.eu

“Dvostrukim procesom, od izvanjskoga prema unutarnjem i ponovno iz unutarnjega prema vanjskom, Koreografska fantazija odbija biti proizvodom spremnim za konzumaciju, uvelike polažući na kooperativnost i perceptivnu sposobnost gledatelja koji imaginacijom i na temelju vlastita iskustva mora pokrenuti prevrednovanje postojećih kategorija.”
Ivana Slunjski, Vijenac

“Političnost ove predstave stoji u njenoj odlučnosti da koreografski prostor ne gradi radi želje za dokazom, nego radi želje za materijalizacijom konstantnog prostora koji će, dogovorom na iskustvenoj bazi, omogućiti osjet politike u kojoj vlada horizontalna nehijerarhija. Ovaj prostor je provokativan; on u svom trajanju i svojoj nenametljivosti dopušta gledatelju da putuje iz intelektualnog u osjetilno, iz osjetilnog u zamišljeno, iz zamišljenog u smisleno, linearno i narativno.”
Pavle Heidler, Zarez